Idejni projekt ove ladanjske kuće radila sam za prijatelja iz osnovne škole s kojim se družim i danas. Svakom novom projektu pristupam s istom željom: pokazati nešto novo, izvući iz njega sve ono što bih i sama poželjela za sebe te u potpunosti inkorporirati život investitora u prostor. Ta ideja dobiva novu dimenziju kada mi je investitor osobno blizak, a potpuno briše granice kada uz to postoji i veza s Hercegovinom.

Za ovaj projekt analizirala sam stare hercegovačke kuće, kakve i moja obitelj posjeduje i u kojima povremeno boravimo. Riječ je o kamenim kućama bez jednog centralnog ulaza – svaka prostorija ima vlastiti ulaz izvana. Energija i spontanost koje se u njima događaju, kao i u dvorištu koje je središte svega, tjeraju te da se vratiš sebi, promisliš život i jednostavno uživaš. Upravo ta esencija duboko je u mom uvjerenju da je arhitektura odgajateljska disciplina.

Kuću, smještenu u polju šipaka, podijelila sam u tri volumena:
SILENT HOUSE – prostor za spavanje,
BAR HOUSE – prostor boravka,
HOT HOUSE – prostor kamina.

Sva tri volumena povezana su jednim krovom – ravnim zelenim krovom. Taj novi element sjeo je na dijelove rastavljene hercegovačke kamene kuće i povezao ih natkrivenim dvorištem u kojem se sve događa. U ovom slučaju nećemo objašnjavati što je to “sve”.

Uz kuću smo dodali i bazen, jer se na +40 hercegovačkih ljeti jednostavno moraš imati gdje rashladiti.

Iskreno, ovdje bih rado okrenula roštilj i popila jedno pivo.